Popol Vuh I, 8
Nos ta bai konta awor di e derota di Zipacná kousá pa e dos chabalitunan Hunahpú i Ixbalanqué.
Awor ta sigui e derota i morto di Zipacná, ora e dos muchanan Hunaphú i Ixbalanqué a vens’é.
Kurason di e dos hóbennan akí tabata yen di renkor pasobra Zipacná a mata e kuatershen mucha hòmbernan. Anto Zipacná akí den dia tabata djis buska piská i kangreu na oria di riu, pasobra ta esaki tabata su kuminda di tur dia. Den dia e tabata keiru trankil pa buska su kuminda i anochi e tabata hasi esfuerso eksepshonal i enfrentá gran difikultat.
Mesora Hunahpú i Ixbalanqué a traha un figura ku ta imitá un kangreu masha grandi, i nan a dun’é tal aparensia manera un blachi di Ek, esta e bromelia pata di gai, ku ta krese den boske tropikal.
Asina nan a forma e parti abou di e kangreu; nan a traha e pianan ku pahac (resina) i nan a pone un koncha di piedra ku a kubri lomba dje kangreu. Despues nan a pone e espesie di turtuga akí, na pia di un seru grandi yamá Meauán, kaminda nan lo bai kaba ku Zipacná.
Kaba, e hóbennan a bai topa Zipacná na oria di un riu.
‘Unda bo ta bai, mucha hòmber?’ nan a puntra Zipacná.
‘Mi no ta bai niun kaminda, mi ta kana buska mi kuminda, muchanan,’ Zipacná a kontestá.
‘I kiko asina ta bo kuminda?’
‘Piská ku kangreu, pero aki no tin i mi no a haña niun; fo’i ántayera mi no a kome i mi no por wanta e hamber akí,’ Zipacná a bisa Hunahpú i Ixbalanqué.
‘Aya den fondo di e baranka ei tin un kangreu, loke se yama un kangreu, un kangreu realmente enorme i lo e ta bon pa kome! Pero un kos sí; el a morde nos ora nos ker a ku’é i p’esei nos tin miedu di dje. Di niun manera nos no ta bai ku’é,’ Hunahpú i Ixbalanqué a spesifiká.
‘Tene duele di mi! Ban mustra mi e, muchanan,’ Zipacná a supliká.
‘Nos no ke. Bai bo so, lo bo no pèrdè. Sigui kaminda tin e parti seku di riu i bo ta yega na pia di un seru grandi, ei e ta hasiendo boroto den fondo dje baranka. Bo tin di djis yega ayá,’ Hunahpú i Ixbalanqué a bisa.
‘Ai, esta mala suerte ta toka mi! Boso lo no por gar’é antó, muchanan? Ban mustra mi e. Tin hopi para ku boso lo por tira ku serbatana, i mi sa unda tin para,’ Zipacná di.
Su humildat a konvensé e mucha hòmbernan. I esakinan a bis’é: ‘Pero di bèrdè lo bo por gar’é? Pasobra ta pa bo kara so nos lo bolbe; ya ku di nos mes nos lo no hasi un otro intento, komo el a morde nos ora nos tabata drentando bok’abou. Despues nos a haña miedu ora nos a drenta lastrando nos kurpa, pero tabata falta poko pa nos a ku’é. Asina, pues, ta bon pa abo drenta lastrando bo kurpa,’ nan a bis’é.
‘Ta bon,’ Zipacná di, i e ora ei el a djòin nan kompania. Nan a yega den fondo di e baranka, anto ei e kangreu tabata drumí riba un banda di su kurpa, ta ekshibí su koncha kòrá. I ei tambe, den fondo di e baranka, tabatin e trampa di e muchanan.
‘Esta bon!’ Zipacná di e ora ei ku alegria. ‘Mare mi por tabatin e den mi boka kaba!’ Ta asina ku realmente e tabata muriendo di hamber. E ker a purba drumi riba su barika, e ker a drenta, pero e kangreu tabata blo subi. El a sali inmediatamente bèk i e muchanan a puntr’é:
‘Bo no a ku’é?’
‘Nò,’ Zipacná a kontestá, ‘pasobra el a bai ariba, anto tabata falta poko pa mi a ku’é. Pero kisas lo ta bon si mi drenta djariba,’ el a agregá. I despues el a drenta di nobo djariba, pero ora kasi el a kaba di drenta i ta djis su puntanan di pia so a keda na bista, e baranka, un seru enorme a bini abou i kai trankil, sin purá riba su pechu.
Nunka mas Zipacná no a bolbe … el a bira piedra.
Asina e muchanan Hunahpú i Ixbalanqué a vense Zipacná; esun ku, segun e antiguo tradishon tabata krea seru, e promé yu hòmber di Vucub-Caquix.
Na pia di e seru yamá Meauán, a derotá Zipacná. Ta pa un maravia so a vense e di dos di e sobèrbènan. A keda un otro, di kende su historia nos ta bai konta awor.
(tradusí pa Lucille Berry-Haseth)
